Sarajevski otpad, Admira Ismić i Boško Brkić. Admira je namjeravala radjati srpsku djecu u mješovitom braku.
Sarajevski mediji vec godinama pokusavaju plasirati pricu o Sarajevskom ‘Romeu i Juliji’, odnosno o etnicki mjesovitom paru Admiri Ismić i Bošku Brkiću koji su nazalost stradali zagrljeni tijekom opsade Sarajeva.
Admira Ismić je bila Bosnjakinja, a Boško Brkić Srbin. Admira Ismić je zelila da radja Srpsku-pravoslavnu djecu sa Boškom Brkićem, te su njih dvoje odlucili da pobjegnu iz opsjednutog Sarajeva u Srbiju. Nit je Admiru bolila briga za Bosnom, niti za Sarajevom, a niti za Bosnjackim zrtvama opsade koje su sunarodnjaci njenog momka ubijali granatiranjem, snajperima i u logorima oko Sarajeva.
Admiru je jedino zanimalo da se uda za Srbina, da zivi u etnicki mijesanom braku, koji bi rezultirao gubitkom bosnjackog identiteta, a potomci ove veze bi bili Srbi tipa Emira ‘Nemanje’ Kusturice i slicnih.
Zasto Sarajevski mediji, napuhani mrznjom prema svemu sto je Bosnjacko-muslimansko, i dalje placu za starim bratstvom i jedinstvom, Jugoslavenstvom, mjesovitim brakovima i ubijanju Bosne putem utapanja Bosnjaka u Srbe i Hrvate? Koga briga za Sarajevskim otpadom – Admirom Ismić? Zasto se vise paznje ne posveti na ostalih 11,000 nevinih zrtava koje su Srbi ubili u Sarajevu tijekom opsade? Sta je Admira Ismić ucinila za Bosnjacki narod i za Bosnu i Hercegovinu, osim sto je pokusala da pobjegne iz Sarajeva u Beograd i da radja Srpsku djecu Bošku Brkiću?
Kakve koristi mi kao narod, kao nacija, kao Bosnjaci — kakve koristi mi imamo od izdajnika poput Admire Ismić i mjesovitih brakova u kojima se Bosnjastvo stavlja pod tepih, a prihvata asimilacija i identitet “nekog drugog” (Srba i Hrvata)?
Cinjenica je nepobitna, bez obzira na mrznju koju sire Sarajevski mediji prema Bosnjacima, cinjenica je jedna i nikada se nece promijeniti:
Mijesani brakovi ruse etnicki identitet grupe/a i sa time ugrozavaju kompaktnost iste/ih. Produkt tih mjesanih brakova su u vecem broju slucajeva djeca koja bivaju pokrstena ili imaju problema sa svojm nacionalnim identitetom, jer su “neopredjeljeni”, tj. nemogu da se opredjele ni za jednu stranu; oni za sebe tvrde da su ‘Bosanci’ ili ‘Hercegovci’ i time smanjuju broj Bosnjaka na popisu stanovnistva (ovakvim pristupom Bosnjaci od relativne vecine postanu manjina u etnicki mjesanim opstinama, a teritorij takvih opstina pada u ruke Srbima i Hrvatima). Stoga, Bosnjacki narod nema nikakve koristi od onih koji se deklarisu kao “neopredjeljeni,” (ili u slicnim verzijama, “Bosanci”, “Hercegovci”, “Jugosloveni”, “Ostali” itd.) To su ljudi kojima nije stalo ni do Bosne i Hercegovine, ni do bosnjackog naroda.
Time mjesoviti brakovi vode ka asimilaciji budućih pokoljenja iz tih brakova u Srbe i Hrvate ili “neopredjeljenje”, time smanjujuci broj rodjenih Bosnjaka i povecavanjem broja Srba i Hrvata. A svi znamo da su Bosnjaci vitalni i kljucni dio opstanka Bosne i Hercegovine. Da nema Bosnjaka, BiH ne bi opstala ni dvije minute. Dobro je poznato da bi i Srbi i Hrvati radije zivjeli u sklopu svojih ‘prosirenih’ “maternjih” drzava (Srbije i Hrvatske) nego u sklopu drzave BiH koju su pokusali unistiti u prethodnom ratu.
Primjera radi, Nino Zelenika, 25-godišnji Mostarac, kojemu je otac Hrvat, a majka Bošnjakinja, ostao je ‘neopredjeljen’. Nino planira otići iz Mostara kada diplomira. ”Ne želim za 40 godina još uvijek razgovarati o tome tko je Hrvat a tko Bošnjak. Imam potrebu za normalnijim životom, a ovdje ga ne vidim ni u budućnosti.” Znaci, on kao ‘neopredjeljen’ jedva ceka da napusti BiH. Njega niti zanima opstanak Bosne i Hercegovine niti ga zanima opstanak Bosnjaka. Sada, kakve koristi Bosnjacki narod i Bosna i Hercegovina imaju od ljudi iz mjesanih brakova kao sto je Nino Zelenika? Apsolutno nikakve.
Uzmimo primjer Alenke Ban, tridesetčetverogodišnje Bošnjakinje iz Mostara. Njihova kći, Ornela Ban, ima 14 godina i ‘Hrvatica’ je. Pohađa hrvatsku školu, nosi hrvatsko prezime i Alenka je pristala da se krsti premda joj je to kao muslimanki teško palo. Iako postavlja pitanje zašto njezino dijete ne može biti ‘‘i jedno i drugo”, na kraju sama kaže: ”Ne želim da bude nacionalno neopredijeljena. Znam kako je meni, vjerojatno ću do kraja života osjećati podjele i ne želim da njoj bude tako.” Sada, kakve koristi Bosnjaci i Bosna i Hercegovina imaju od ljudi iz mjesovitih brakova, kao sto je Alenka Ban koja je sebe i svoje djete prekrstila i asimilirala u Hrvate? Apsolutno nikakve.
Zar je Bosnjacima i nakon dva krvava rata, dva etnicka ciscenja i dva genocida (1941-45 i 1992-95), jos uvijek svejedno da li ce oni i njihova drzava jos uvijek postojati u narednih 500 godina?
