Alija Izetbegovic: Imamo Pravo na Samoodbranu
Iznenadjen sam Vasim upornim odbijanjem ukidanja embarga na uvoz oruzja u BiH, a posebno razlozima koje ste naveli… U nasem slucaju taj embargo ne pogadja napadaca nego zrtvu, navodi se, izmedju ostalog, u pismu Alije Izetbegovicu Sajrusu Vensu.
(iz Arhive Muzeja Alije Izetbegovica)
Sarajevo, 15. novembra 1992. (Oslobodjenje) – U pismu sto ga je predsjednik Predsjednistva RBiH gospodin Alija Izetbegovic danas poslao supredsjedatelju Zenevske konferencije o bivsoj Jugoslaviji gospodinu Sajrusu Vensu (Cyrus Vance) kaze se slejdece:
Postovani gospodine Vens,
Pazljivo sam saslusao vase posljednje izlaganje pred Savjetom bezbjednosti uN. Uz sve duzno postovanje koje imam prema Vama i prema naporima koje ulazete za postizanje miroljubivog rjesenja tekuce krize na ovom prostoru, osjecam se duznim da Vam saopcim sljedece:
Iznenadjen sam Vasim upornim protivljenjem ukidanja embarga na uvoz oruzja u Bosnu i Hercegovinu, a posebno razlozima koje ste naveli.
Vi kazete da bi ukidanje embarga vodilo rasplamsavanju rata u BiH. Sto se tice rata, on se rasplamsao do najviseg stepena i to upravo zbog embarga nametnutog Bosni i Hercegovini. Kao sto Vam je siurno poznato, taj rat je pracen nevidjenim nasiljem agresora nad civilnim stanovnistvom.
Mi smo nedavno prihvatili Vasu inicijativu i potpisali primirje. Dani koji su slijedili pokazali su da od zeljenog primirja nece biti nista i da ce se rat nastaviti, opet iz istog razloga: potpune nejednakosti u naoruzanju, dakle embarga koji je onemogucio legalnoj Vladi BiH da se barem defanzivnim oruzjem suprostavi upadu cetnickih jedinica u nase gradove. Bosanski Brod i Jajce je napustilo svih 50.000 stanovnika. NIKO nije docekao cetnicku vojsku.
Rat je nemoguce zaustaviti, a zatim i okoncati postenim pregovorima, samo pod uslovom da se uspostavi bar priblizna ravnoteza na ratistu. Oruzje moze posluziti miru, sto je paradoks koji potvrdjuje istorija.
Hitler je zapoceo drugi svjetski rat, jer se u jednom trenutku osjecao apsolutno superiornim, a svijet je nakon toga imao 40 godina mira zahvaljujuci upravo uspostavljenoj ravnotezi snaga. Zasto bi napadac prihvatio kompromisno (i pravicno rjesenje, ako cijeni da moze ostvariti potpunu pobjedu?).
U nasem slucaju embargo na uvoz oruzja ne pogadja napadaca, nego zrtvu. Ne pogadja napadaca, jer je Jugslovenska armija paranoicno gomilala oruzje preko 40 godina. Pogadja zrtvu, jer se moj narod goloruk suprostavlja vojsci koja se pretvorila u masinu za ubijanje ljudi i razaradnje gradova. Te dvije potpuno nejednake strane, nejednake i moralno i tehnicki, Vi sada u pitanju embarga izjednacavate, sto je za moj narod apsolutna nepravda. On to dozivljava kao sudjelovanje u izvrsenju smrtne presude koju je agresor nad njim vec izrekao.
Ne treba da Vas posebno uvjeravam da tu osudu necemo prihvatiti. Naprotiv, ucinit cemo sve da odbranimo nase zivote i parce zemlje na kojem zivimo vijekovima.
Organizacija Ujedinjenih nacija stvorena je da bi bila instrument kolektivne sigurnosti njenih clanica. Moju zemlju, koja je postala zrtva brutalne agresije i necuvenih zlocina, ona nije efikasno zastitila. Zasto je nije zastitila i zasto je otklanjala i dalje otklanja sve efikasne mjere, a prihvata i donosi samo one koje pruzaju laznu nadu i nikakav rezultat.
Mi u Bosni se osjecamo iznevjerenim, ali znamo da ipak nismo sami u svijetu. Trazicemo pomoc od onih koji su spremni da nam je pruze. Nismo htjeli rat, narocito ne vjerski rat, i on to jos uvijek nije. Ako se produzena agresija ipak pretvori u vjerski at i ako se on kao takav prosiri, to nece biti nasa krivica. Odgovornost ce pasti na one koji su se priklonili zakonu jacega i ispoljiti toliko ravnodusnosti prema stradanju nevinih ljudi.
Prema Povelji UN, napadnuta zemlja ima pravo na kolektinu odbranu i samoodbranu. Nama je uskraceno oboje. Na samoodbranu imamo pravo i to cemo iskoristiti.
Primite izraze mog osobitog postovanja, navodi se na kraju pisma Alije Izetbegovica.
