Srpski ekstremista iz Kanade, Milan Lešić, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću
Srpski ekstremista iz Kanade Milan Lešić je tokom rata u Republiku Srpsku odnio na desetine hiljada kanadskih dolara i njemačkih maraka. Zauzvrat je od Karadžića dobio pištolj, a od Mladića gusle. O dubini njihovog prijateljstva svjedoči i činjenica da je svjedok posljednji put Karadžića i Mladića vidio 2001. godine i to u Beogradu gdje su se obojica skrivali od međunarodne pravde. Počeo iskaz generala VRS Ljubomira Obradovića
SENSE Tribunal — Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio je Milan Lešić, osnivač humanitarne organizacije iz Kanade koja je tokom rata pružala materijalnu i finansijsku pomoć političkom i vojnom rukovodstvu Republike Srpske (RS).Tužilaštvo ga je pozvalo kako bi preko njega u dokaze uvelo seriju video snimaka i fotografija sa svjedokovih ratnih susreta sa Karadžićem, Mladićem i drugim čelnicima RS.
Svjedok je te snimke i fotografije, kao i drugu dokumentaciju vezanu rad “Humanitarne organizacije Republika Srpska”, predao prilikom saslušanja pred Vrhovnim sudom Kanade 2009. godine. Među tim materijalima se nalazi i video-snimak sastanka od 11. jula 1993. godine na kojem je Karadžić čestitao Mladiću na brzom osvajanju Trnova i rekao kako je ovog puta izostala reakcija međunarodne zajednice koja nije “ni okom trepnula”, za razliku od žestokih reakcija na operacija zauzimanja Konjević polja i Cerske.
Tužiteljica Vest/West je prikazala i snimak svjedokovog sastanka sa Mladićem u Beogradu 16. jula 1995. godine, u vrijeme kada su srpske snage, prema optužnici, pogubile 8.000 muškaraca i dječaka zarobljenih prilikom zauzimanja srebreničke enklave. Mladića je u telefonskom razgovoru sa nepoznatom osobom zanimalo “kako ide sa Vinkom”, zatim je spomenuo stadion i zapovjednika Vukova s Drine “Legendu” i naredio – “radite punom parom uz maksimalno obezbjeđenje”.
Lešić je sutradan, 18. jula sa Petrom Salapurom iz Beograda otputovao u Han pijesak gdje se nalazio Glavni štab VRS. Tamo je vidio generale Momčila Perišića i Milana Gveru, što potvrđuje i njihova zajednička fotografija s Mladićem koju je tada snimio, a kasnije predao haškim istražiteljima. Dan kasnije 19. jula svjedok se susreo i sa Radovanom Karadžićem u njegovoj kancelariji na Palama.
Svjedok je prvi put stupio u kontakt sa Karadžićem, Krajišnikom i Mladićem u decembru 1992. godine a nakon toga je desetak puta putovao u Republiku Srpsku i Srbiju. Glavnom štabu VRS je, kako je rekao, isporučio desetine hiljada kanadskih dolara i njemačkih maraka, a novac je direktno u ruke davao i Karadžiću i Krajišniku. U znak zahvalnosti za tu pomoć od Karadžića je dobio pištolj, a od Mladića gusle.
Ta podrška očito nije prestala ni nakon rata u BiH s obzirom da je svjedok održavao kontakte sa Karadžićem i u vrijeme dok je bio bjegunac od međunarodne pravde. Lešić se, naime, 2001. godine odvojeno susreo sa Karadžićem i sa Mladićem u Beogradu. Nepunih godinu dana nakon Karadžićevog hapšenja, početkom 2009. godine, u crkvi u Kanadi mu je pristupila nećaka Momčila Krajišnika koja je tražila novac za pomoć Karadžiću.
Svjedok se u unakrsnom ispitivanju složio sa svim Karadžićevim tezama uključujući i to da je srpska strana “izgubila medijski rat” i da je u stranim medijima “neopravdano” ocrnjena, da je srpska vojska bila oskudno odjevena i hranjena pa da zato nije moglo bitidovoljno hrane za zarobljenike, te da su Mladićeve izjave o tome kako treba pobiti Turke “pretjerivanje i puko hvalisanje u atmosferi koja je vladala u automobilu” kojim ga je Mladić vozio ka Žepi. Na pitanje da li su Srbi učinili išta zbog čega bi se trebali stidjeti svjedok je odgovorio da nikad nije povjerovao u ono što su pisali mediji, uključujući i masovna ubistva u Srebrenici.
Nakon što je iskaz Milana Lešića zaključen na klupu za svjedoke je pozvan general VRS Ljubomir Obradović, bivši načelnik operativnog odjeljenja u Upravi za operativne i nastavne poslove Glavnog štaba VRS koji svjedoči o strukturi i načinu funkcionisanja Glavnog štaba VRS.
