John Clark, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću
SENSE Tribunal – Radovan Karadžić je u unakrsnom ispitivanju britanskog patologa Džona Klarka/John Clark nastojao da dokaže da su žrtve čiji su ostaci ekshumirani iz srebreničkih masovnih grobnica stradale u borbama, a ne u egzekucijama. On je ukazivao da britanski patolog nije raspolagao svim potrebnim informacijama koje, po mišljenju optuženog, podupiru tu njegovu tezu.
Karadžić je sugerisao da svjedoku kada je poslat u Srebrenicu nije rečeno da su u tom području tokom 44 mjeseca vođene žestoke borbe u kojima je bilo žrtava, te da su poginuli borci prilikom asanacije terena sahranjivani u zajedničke grobnice. Svjedok se složio da nije bio informisan o borbama i dodao da je moguće da su neke od ekshumiranih žrtava poginule u borbi. Međutim, dodao je, mnoge žrtve pronađene su svezanih ruku i nogu i sa povezima preko očiju, što isključuje mogućnost da su poginule u borbama.
Poveze na očima žrtvama Karadžić je nastojao objasniti tvrdnjama o navodnom “običaju muslimanskih boraca” da oko glave, na rukama i, čak, na nogama tokom borbi nose platnene poveze. Britanski patolog je kratko odgovorio da nije čuo za takav običaj.
Sljedeći svjedok antropolog iz Gvatemale Fredi Pećereli/Peccerelli je naveo da su povezi za oči pronađeni kod velikog broja žrtava ekshumiranih iz masovnih grobnica Lažete 1 i 2. U određenom broju slučajeva povezi su zbog pomijeranja tijela i propadanja tkiva bili pomaknuti prema čelu ili ka ustima žrtava. On je dodao da su u velikom broju slučajeva povezi bili od istog materijala roza boje koja po njemu “nije prikladna” za korišćenje u borbenim aktivnostima.
Karadžića optužnica, između ostalog, tereti za pogubljenje oko 1.000 Muslimana u Orahovcu nakon pada srebreničke enklave. Po tužiocu, tijela ubijenih su sahranjena u masovne grobnice koje su 14. i 15. jula u blizini stratišta iskopali inžinjerci Zvorničke brigade na lokacijama Lažete 1 i 2.
Pećereli je, između ostalog, rekao da je u blizini grobnica pronađen veliki broj čahura koje upućuju da su pogubljenja obavljena na tom mjestu, a da su tijela potom uz pomoć mehanizacije gurnuta u grobnice. Po Karadžiću, čahure i drugi predmeti (meci, satovi, brijači, dokumenti) pronađeni kod žrtava upućuju da se radilo o poginulim borcima a ne ratnim zarobljenicima, kojima se sve to oduzima nakon zarobljavanja. Svjedok kaže da se ta teza ne može u potpunosti odbaciti, ali da treba pogledati rezultate kompletne istrage.
U jednom je trenutku Karadžić je, ipak, priznao da je bilo i egzekucija, barem kada se radi o 12 žrtava iz Orahovca koje su ekshumirane sa rukama vezanim iza leđa i povezima na očima. Sudeći, međutim, po onom što je rekao u dosadašnjem toku suđenja, te egzekucije pripisuje pojedinačnim osvetama na koje on i njemu podređeni generali navodno nisu mogli utjecati.
Nakon Pećerelijevog iskaza na klupu za svjedoke je pozvan treći svjedok, penzionisani kenijski pukovnik Džozef/Josef Kingori koji je od marta do jula 1995. godine bio vojni posmatrač UN u Srebrenici. U prvom dijelu glavnog iskaza opisao je granatiranje Srebrenice koje je počelo 6. jula, a potom i pad enklave u ruke VRS. Njegov iskaz se nastavlja sutra ujutro.
***
Richard Wright, svjedok na suđenju Radovanu Karadžiću
SENSE Tribunal — Na suđenju Radovanu Karadžiću svjedočio australijski arheolog Ričard Rajt koji je u srebreničkoj istraži Haškog tribunala predvodio tim čiji je zadatak bio lociranje i ekshumacija masovnih grobnica
Izvođenje dokaza o odgovornosti Radovana Karadžića za genocid u Srebrenici optužba je nastavila iskazom australijskog arheologa Ričarda Rajta/Richard Wright koji je u srebreničkoj istrazi haškog tužilaštva bio nadležan za lociranje i ekshumaciju masovnih grobnica nastalih u ljeto i jesen 1995. godine. U dokaze su usvojeni Rajtovi ekspertski izvještaji o ekshumacijama u istočnoj Bosni 1998. i Kozluku 1999. godine, kao i transkript njegovog iskaza na suđenju Radislavu Krstiću, osuđenog na 35 godina zatvora za pomaganje i podržavanje srebreničkog genocida.
Rajt je 1998. godine vodio ekshumacije osam masovnih grobnica na lokalitetima Crvena brana, Liplje, Zeleni jadar i Čančarska cesta. U slučaju Crvene brane zaključio je da je riječ o velikoj primarnoj grobnici iz koje je većina tijela premještena na druge lokalitete, tako da su u njoj pronađeni fragmentirani posmrtni ostaci 46 tijela. U slučaju preostalih sedam lokaliteta zaključio je da se radi o sekundarnim grobnicama u koja su pokopana tijela koja su prethodno bila sahranjena na drugim mjestima. Rajt je iste godine istraživao još 21 lokalitet gdje je, kako je procijenio, bio zakopan 2.571 leš.
Tokom 1999. godine Rajtov tim je ekshumirao i masovnu grobnicu u Kozluku u kojoj je pronađeno 280 tijela od kojih je 42 posto imalo ruke zavezane na leđima, dok je 16 posto leševa bilo sa povezima na očima. Na tim, kao i na svim drugim tijelima ekshumiranim 1998. i 1999. godine, Rajt je vidio samo civilnu odjeću.
U glavnom ispitivanju u dokaze je uveden i Rajtov izvještaj o ekshumaciji primarne masovne grobnice u Glogovi 2000. godine. Svjedok je na tom primjeru objasnio da je uz pomoć satelitskih snimaka zaključio da su ta i druge srebreničke grobnice nastale u julu 1995. godine, a da je premještanje leševa izvršeno u oktobru iste godine. U Glogovi su, kako je rečeno, pronađeni dijelovi vrata i zida za koja je kasnije utvrđeno da potiču iz magacina u Kravici. Tužilac je također prikazao i desetominutni video-snimak ekshumacije sekundarne grobnice Čančari 12 u kojoj su, prema nalazu svjedoka, zakopana tijela ljudi ubijenih na ekonomiji Branjevo.
Karadžića je u unakrsnom ispitivanju zanimalo na koji način je svjedok utvrdio vrijeme smrti, to jest ko je stradao prije, a ko poslije zauzimanja Srebrenice od strane srpskih snaga u julu 1995. godine. Svjedok je ponovio da su najbolji pokazatelji starosti grobnica satelitski snimci tih lokacija, na kojima se vidi kada je zemljište “uznemiravano”, odnosno prekopavano. Dodao je da su uz žrtve pronađeni ručni satovi, komadi novina i drugi predmeti koji su ukazivali na vrijeme smrti. Iako je ispitujući oficire Holandskog bataljona tvrdio kako su zarobljenici sami odbacivali lične dokumente kako ih ne bi identifikovali, Karadžić je Rajtu sugerisao da je zapravo bilo uobičajeno da se pritvorenicima oduzimaju novac, satovi i lični dokumenti. “U našem narodu bilo koje vjere se nerado uzima od mrtvog, a od živog se uzima sve”, objasnio je optuženi. Svjedok mu je odgovorio da on za to ne zna jer, kako je dodao, on sam nikada nije hapšen.
Karadžić je, dalje, tvrdio kako je u borbama ginulo mnogo boraca te da je bilo uobičajeno da sukobljene strane svoje borce sahranjuju pojedinačno, a tuđe borce u masovne grobnice. Svjedok je uzvratio da ni o tome ne može ništa reći i podsjetio Karadžića da može svjedočiti samo o masovnim grobnicama u čijoj je ekshumaciji učestvovao.Svjedok je odbacio Karadžićev sugestiju da se radilo o borcima jer su, kako je tvrdio, u džepovima nekih ekshumiranih osoba pronađeni meci. Rajt je naglasio da su meci pronađeni kod samo jedne osobe i dodao da samo zato što je neko imao metke u džepu ne znači da je bio i borac.
