Srpski Svjedok: Pet Hiljada Bošnjačkih Leševa u Rudniku Tomašica kraj Prijedora

Bivši policajac iz Prijedora kaže da nikada nije čuo da je u obližnjem rudniku Tomašica zakopano više hiljada muslimanskih leševa, te da je bivši šef prijedorske policije Simo Drljača predlagao da ih se reše “mlevenjem ili spaljivanjem”

Na suđenju Mići Stanišiću, prvom ministru policije bosanskih Srba i Stojanu Župljaninu, bivšem načelniku Centra službi bezbednosti (CSB) Banjaluka, nastavljeno je unakrsno ispitivanje Miloša Jankovića, nekadašnjeg šefa Odeljenja veze i kriptozaštite u prijedorskoj policiji. Janković je svedok Župljaninove odbrane u procesu za zločine nad bosanskim Hrvatima i Bošnjacima počinjene 1992. godine.

Svedok je potvrdio da je 29. aprila 1992. godine, u noći u kojoj su srpske snage preuzele vlast u Prijedoru, bio na sastanku kojem je prisustvovalo oko 150 do 200 ljudi u raznim uniformama, kao i da je na zahtev novog šefa policije Sime Drljače izdavao službene legitimacije svima koji su to tražili. Na konstataciju tužioca da je davao policijske iskaznice ljudima koje nije poznavao niti tražio da dokažu da su pripadnici policije, Janković je rekao da “kako je dobio zadatak, tako ga je i radio” te da odgovornost “nije poticala od njega”.

Tužilac je svedoku pokazao veliki broj policijskih depeša poslatih nakon preuzimanja vlasti u gradu. U jednom dopisu iz juna 1992. godine Drljača se žali Župljaninu na ponašanje banjalučkih specijalaca, koji “nasumično hapse, ispituju, maltretiraju građane i otimaju im novac i nakit”. Svedok je naveo da ne zna na šta Drljača “konkretno” misli, ali “veruje” da je bilo takvih stvari obzirom na stanje “anarhije” u gradu.

Analizirajući Drljačin odgovor Župljaninu povodom zahteva da prijedorska policija istraži ubistvo Bošnjaka na Korićanskim stijenama, svedok je rekao da se Drljača ponaša na “bezobrazan način”. On, naime, na zahtev ministra Stanišića, koji mu je prosledio Župljanin, odgovara da nije mogao da obavi razgovor sa osumnjičenima, pošto su otišli na front. Janković smatra to neprimerenim objašnjenjem za tako ozbiljnu stvar pošto je, kaže, neko mogao otići na teren i obaviti taj razgovor.

U izvodu iz dnevnika Ratka Mladića, takođe prikazanom u sudnici, navodi se da je Simo Drljača 1993. godine tražio pomoć od vojske da uklone oko pet hiljada muslimanskih leševa koje su ranije zakopali u rudniku Tomašica kraj Prijedora. Drljača bi da to “utrapi” vojsci, piše Mladić, i da se leševa “reše spaljivanjem, mlevenjem ili na neki drugi način”. Svedok, kako kaže, “nikad za nikad” nije čuo tako nešto, ali mu se svakako cifra od pet hiljada čini prevelikom. O tome bi, veruje, sigurno nešto morao da čuje, uprkos stavu koji je imao tokom rata da se trudi da ne sluša ko je koga ubio, a “ukoliko čuje da što pre zaboravi, da ne bi bio sledeći na redu”.

Miloš Janković bi trebalo da sutra okonča iskaz.

Preneseno sa: SENSE Tribunal

This entry was posted in Bosnian Genocide. Bookmark the permalink.