“Miroslav Bralo je, u prisustvu drugih vojnika, više puta silovao svjedokinju A i izvršio penetraciju penisom u i njenu vaginu. Dok je silovao svjedokinju A, Miroslav Bralo ujedao ju je po tijelu, uključujući bradavice, i više puta joj je prijetio da će je ubiti.”
Anto Furundžija (Hrvatski Ratni Zločinac)
Pretresno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju je ustanovilo da je Anto Furundžija bio zapovjednik ”Džokera”, specijalnejedinice HVO-a. Bio je aktivni borac i sudjelovao je u neprijateljskim aktivnostima usmjerenim protiv bošnjačko-muslimanske zajednice u području Lašvanske doline i, između ostalog, u napadu na selo Ahmići, gdje je lično sudjelovao u protjerivanju Bošnjaka iz njihovih domova, pospješujući oružani sukob.
Pretresno vijeće je Antu Furundžiju proglasilo krivim po tačkama optužnice za mučenje i povrede ličnog dostojanstva kao kršenja zakona i običaja ratovanja.
Te optužbe su se zasnivale na događajima koji su se dogodili u velikoj sobi i ostavi jedne vikendice, u štabu “Džokera” (“Bungalovu”) u Nadiocima sredinom maja 1993. Što se tiče mučenja, Pretresno vijeće se uvjerilo da je Anto Furundžija bio prisutan u velikoj sobi i ispitivao svjedokinju A dok je bila gola. Namjera Ante Furundžije i još jednog vojnika HVO-a (optuženi B, tj. Miroslav Bralo) bila je da dođu do informacija za koje su vjerovali da će biti od koristi HVO-u. Stoga su ispitivali svjedokinju A o aktivnostima članova njene porodice i nekih drugih imenovanih pojedinaca, njenom odnosu sa određenim vojnicima HVO-a i pojedinostima o njenom navodnim vezama s Armijom Bosne i Hercegovine (ABiH).
Miroslav Bralo (Hrvatski Ratni Zločinac)
Pretresno vijeće je zaključilo da je, dok su svjedokinju A ispitivali, optuženi B prelazio nožem pobunutrašnjoj strani njenih butina i prijetio da će joj isjeći spolne organe ako ne bude govorila istinu odgovarajući na pitanja Ante Furundžije. Optuženi B (Miroslav Bralo) je ponovo nasrnuo na svjedokinju A, koja je i dalje bila gola, pred grupom vojnika. Silovao ju je oralno, vaginalno i analno i prisilio je da mu liže penis.
Tada je Anto Furundžija nastavio ispitivati svjedokinju A na isti način kao što ju je ranije ispitivao u velikoj sobi. Kako se ispitivanje intenziviralo, tako se intenziviralo i seksualno zlostavljanje i silovanje. Namjera Ante Furundžije, kako je gore obrazloženo, bila je da odbsvjedokinje A izvuče informacije putem nanošenja teških fizičkih i duševnih patnji.
Tokom njezinog ispitivanja, a u cilju iznuđivanja informacija, Miroslav Bralo je, u prisustvu drugih vojnika, više puta silovao svjedokinju A i izvršio penetraciju penisom u i njenu vaginu. Dok je silovao svjedokinju A, Miroslav Bralo ujedao ju je po tijelu, uključujući bradavice, i više puta joj je prijetio da će je ubiti. Gore navedeni Anto Furundžija bio je prisutan tokom cijelog incidenta i nije učinio ništa da
spriječi ili zaustavi postupke Miroslava Brale.
Dana 16. maja 1993., svjedokinja A odvedena je iz “bungalova” u jednu kuću na području Nadioka, gdje su je protiv njene volje zatvorili Miroslav Bralo i drugi pripadnici “Džokera”. Za vrijeme boravka na toj lokaciji, pripadnici “Džokera” su, uz znanje Miroslava Brale, više puta silovali svjedokinju.
Oko sredine juna 1993, svjedokinja A pokušala je pobjeći iz vikendice optuženog B. Svjedokinja A otrčala je do obližnje kuće i sakrila se u šupi. Vlasnik kuće i Miroslav Bralo uhvatili su svjedokinju A. Vlasnik kuće joj je zaprijetio da će te noći biti ubijena. Kasnije te noći, Miroslav Bralo se vratio u istu kuću i prisilio svjedokinju A na oralni, vaginalni i analni spolni odnos s njim. Miroslav Bralo je prisilio svjedokinju A da lizanjem njegovog penisa očisti njegov spolni organ nakon što ju je analno silovao. Svjedokinja A bila je fizički toliko povrijeđena da je sljedeći dan jedva hodala.
Presuda protiv Miroslava Brale.
Presuda protiv Ante Furundžije.
