Putem Etnički Mješovitih Brakova, 1 Million Bošnjaka na Balkanu Izgubilo Svoj Identitet

Ako se neko poziva na ljubav, taj nema pojma da je ljubav prolazna stvar. Kada prođe zaljubljenost na površinu isplivaju sve one stvari koji su se godinama gurale pod tepih.

Mostar, Bosna i Hercegovina

“Odlučila sam prekrstiti svoje djete, iako mi je to kao muslimanki teško palo. Ne želim da bude nacionalno neopredijeljena. Znam kako je meni, vjerojatno ću do kraja života osjećati podjele i ne želim da njoj bude tako.” Alenka (Spahalić) Ban, Mostar.

* * *

Nije rijetko čuti od muslimana Bošnjaka koji žive u Srbiji, izuzev Sandžaka, da na sebe gledaju kao na Srbe muslimanske vjere. Pored toga, oni govore srpskom ekavicom, a ne svojim maternjim bosanskim jezikom. Stide se svog jezika iako je prvi rječnik bosanskog jezika objavljen 200 godina prije prvog rječnika srpskog jezika. Međutim, učestal je broj i onih koji oko vrata nose pravoslavni krst. 

Taj kompleks inferiornosti iz godine u godinu uzima sve više maha i rezultirao je asimilacijom ogromnog broja Bošnjaka na Balkanu u Srbe, Hrvate i “ostale”.
(nastavi čitati / osvježi stranicu)

Oko 1 million Bošnjaka i njihovih potomaka izgubilo je svoj nacionalni Bošnjački identitet, kulturu, tradiciju, a velikim dijelom i svoj maternji Bosanski jezik, i to direktno zbog prakse etnički mješovitih brakova na Balkanu u kojima su potomci Bošnjaka (a velikim dijelom i sami Bošnjaci(inje) koji su u ušli u takve vrste bračnih zajednica) postajali “neko drugi.”

Primetili smo da pre i posle svake trke ljubiš krst oko vrata? – To mi je poklonio jerusalimski patrijarh Irinej prilikom mog boravka u Izraelu. Nosim ga jer sam pobožan i svako veče se zahvaljujem bogu na svemu… U crkvu idem jednom u nedelju ili dve.”

Ovo su riječi Emira Bekrića u intervjuu za srbijanski magazin “ALO”. Sin Atifa Bekrića, Emir je inače atletičar koji na svojim rukama ima tetovazu “SRBIJA” ispisanu na ćirilici, a oko vrata pravoslavni krst. On je potomak iz etnički mješanog braka (otac Bošnjak, majka Srpkinja) i kao na stotine hiljada drugih “mješanaca” na prostoru bivše Jugoslavije, on je asimiliran čisto u Srbina.

Isto tako, srbijanski diplomata, Vuk Jeremić, kojeg je rodila majka bošnjakinja, uporno se bori za srpske ciljeve i omaložava bošnjačke žrtve genocida. On sebe smatra velikim Srbinom i aktivan je u političkim ofanzivama protiv muslimana (Bošnjaka i Albanaca) i promocijama srpskih ratnih pjesama uz koje su četnici klali Bošnjačke žene i djecu kako u 2-gom svjetskom ratu tako i tijekom etničkog čišćenja BiH od 1992-95.

Postavlja se pitanje, kakve koristi mi Bošnjaci imamo iz ovakvih bračnih zajednica kada se buduća pokoljenja iz tih brakova asimiliraju u druge etničke grupe? Dali je nama Bošnjacima uopšte i stalo do naše kulture, tradicije, jezika, narodnosti, domovine, njegovanja i očuvanja našeg porijekla i vaspitavanja naše djece da znaju osnove svog identiteta?

Mješoviti brakovi ruše etnički identitet grupe/a i sa time ugrožavaju kompaktnost iste/ih. Produkt tih mješanih brakova su u većem broju slučajeva djeca koja bivaju pokrštena ili imaju problema sa svojm nacionalnim identitetom, jer su “neopredjeljeni”, tj. nemogu da se opredjele ni za jednu stranu; oni za sebe tvrde da su ‘Bosanci’ ili ‘Hercegovci’ i time smanjuju broj Bošnjaka na popisu stanovništva (ovakvim pristupom Bošnjaci od relativne većine postanu manjina u etnički mješanim opštinama, a teritorij takvih opština pada u ruke Srbima i Hrvatima). Stoga, Bošnjaci nemaju apsolutno nikakve koristi od onih koji se deklarišu kao “neopredjeljeni,” (ili u sličnim verzijama, “Bosanci”, “Hercegovci”, “Jugosloveni”, “Ostali” itd.)

“Ako se neko poziva na ljubav, taj nema pojma da je ljubav prolazna stvar.  Kada prođe zaljubljenost na površinu isplivaju sve one stvari koji su se godinama gurale pod tepih.”

Nadasve, mješoviti brakovi vode ka asimilaciji budućih pokoljenja iz tih brakova u Srbe i Hrvate ili “neopredjeljenje”, time smanjujući broj rođenih Bošnjaka i povećavanjem broja Srba i Hrvata i ostalih. A svi znamo da su Bošnjaci vitalni i ključni dio opstanka Bosne i Hercegovine. Da nije bilo Bošnjaka, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Dobro je poznato da bi i Srbi i Hrvati radije živjeli u sklopu svojih ‘proširenih’ “maternjih” država (Srbije i Hrvatske) nego u sklopu države BiH koju supokušali uništiti u prethodnom ratu i pripojiti projektu Velike Srbije i Velike Hrvatske.

Na popisu stanovništva 1991 godine, Mostar je imao oko 10% stanovnika koji su se izjasnili “Jugoslaveni”.” To su bili egoistični Bošnjaci iz etnički mješanih brakova koji su marili samo za svoje brakove, a ne za svoju državu ili za svoju naciju. Pravo je čudo da smo uopšte i uspjeli odbraniti Bosnjačku opštinu Istočni Mostar i zadržati je u svojim rukama. Ali od 1991 pa do sada, stvari u Mostaru se nisu promijenile nabolje.

Primjera radi, Nino Zelenika, 25-godišnji Mostarac, kojemu je otac Hrvat, a majka Bošnjakinja, ostao je ‘neopredjeljen.’ Nino planira otići iz Mostara kada diplomira. Evo sta on kaže: “Ne želim za 40 godina još uvijek razgovarati o tome tko je Hrvat a tko Bošnjak. Imam potrebu za normalnijim životom, a ovdje ga ne vidim ni u budućnosti.” Znači, on kao ‘neopredjeljeni’ jedva čeka da napusti BiH. Njega niti zanima očuvanje Bosne i Hercegovine niti opstanak Bošnjaka na ovim prostorima. Kakve koristi sada Bošnjaci, a i sama Bosna i Hercegovina, imaju od ljudi kao što je Nino Zelenika? Apsolutno nikakve.

Uzmimo primjer Alenke Ban (Alenka Spahalić Ban), tridesetčetverogodišnje Bošnjakinje iz Mostara. Njihova kći, Ornela Ban, ima 14 godina i ‘Hrvatica’ je. Pohađa hrvatsku školu, nosi hrvatsko prezime i Alenka je pristala da se prekrsti premda joj je to kao muslimanki teško palo. Iako postavlja pitanje zašto njezino dijete ne može biti ‘‘i jedno i drugo,” na kraju sama kaže:

”Ne želim da bude nacionalno neopredijeljena. Znam kako je meni, vjerojatno ću do kraja života osjećati podjele i ne želim da njoj bude tako.”

Ispravno je pitati kakvu korist mi Bošnjaci, a i naša maternja domovina Bosna i Hercegovina, imamo iz ovakvih brakova, uzimajući u obzir da Bošnjakinje — poput Alenke Ban — krste i sebe i svoju djecu i voljno se asimiliraju u Hrvate? Mi smo na gubitku.

Zar je Bošnjacima i nakon dva krvava rata, dva etnička čišćenja i dva genocida (1941-45 i 1992-95), još uvijek svejedno da li će oni i njihova maternja država još uvijek postojati u narednih 100 godina? Uzimajući kakvi smo neodgovorni i kako nam je sve svejedno, mi vjerovatno i ne zaslužujemo da imamo državu.

“Čuvajte i očuvajte svoju naciju i ime BOŠNJAK, vjeru i tradiciju. Gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem.”– Alija Izetbegović.

Udruženje “Mi se sjećamo Genocida u Bosni, 1992-95.”

Posted in Bosnian Genocide

Prijedor (Tomasica): 284 Victims of Serbian War Crimes Laid to Rest

“This is our Land, we were Born here, here we’ll be Buried”

Let us not forget: 284 victims – all but one, a Croat, were Bosniaks from the nearby towns of Kozarac and Prijedor and surrounding villages. They were killed in concentration camps of Manjaca, Trnopolje, Omarska and Keraterm. The International Criminal Tribunal at the Hague rejected the request by prosecutors to include the latest evidence in proceedings against Radovan Karadzic at this late stage of his trial. Local Serbs kept the secret about the existence of Tomasica mass grave for more than two decades refusing to reveal anything about its existence, until it was finally discovered.

3,500 Civilians Died in the Prijedor Massacre

Kozarac, Bosnia — The remains of 284 victims of the Bosnian war were laid to rest on Sunday having been unearthed from what is believed to be the largest mass grave of Europe’s worst conflict since World War Two. Continue reading

Posted in Bosnian Genocide

Prijedor: Ukopane 284 Žrtve Srpskih Ratnih Zločina

Da se ne zaboravi: Lokalni Srbi su decenijama krili istinu o najvećoj masovnoj grobnici u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Kada je Tomašica bila otkrivena, bilo je prekasno; Međunarodni sud u Hagu nije dopustio da se dokazi iz masovne grobnice Tomašica uvrste u predmet protiv Radovana Karadžića jer bi ugrozili kasni stadij njegove odbrane na sudu. Žrtve su ubijane u koncentracionim logorima Omarska, Trnopolje, Manjača i Keraterm, a potom odvođene i bacane u ovu  masovnu grobnicu.

Genocid u Bosni, Prijedor. Nakon više od dvije decenije, žrtve Tomašice našle vječni smiraj.

Genocid u Bosni, Prijedor. Nakon više od dvije decenije, žrtve Tomašice našle vječni smiraj.

Kako vrijeme odmiče, razmjere genocida se sve više očitavaju

Učenje Fatihe za 283 bošnjačke žrtve genocida i počast minutom šutnje za hrvatsku žrtvu Antu Dolića: Reisu-l-ulema Kavazović: U Prijedoru je izdat ljudski rod, a ta izdaja traje u Hagu i New Yorku.

Na stadionu u Kozarcu, nedaleko od Prijedora, nakon komemoracije na kojoj su se obratili predstavnici porodica žrtava, visoki predstavnik u BiH i predstavnici Islamske zajednice BiH, klanjanje dženaze namaza za 283 bošnjačke žrtve predvodio je reisu-l-ulema IZ u BiH Husein ef. Kavazović. Continue reading

Posted in Bosnian Genocide

Ratni Zločini: Teška Sudbina Silovanih Bošnjakinja i Djece Rođene Nakon Silovanja

Memnunu Jašarević su silovali 1992. u Višegradu a potom joj zaklali 16-godišnjeg sina

Memnunu Jašarević su silovali 1992. u Višegradu a potom joj zaklali 16-godišnjeg sina

Potvrđen je broj od preko 20.000 žrtava silovanja, a rezultati su pokazali da je među njima 95% Bošnjakinja

Dok su pripadnici srpskih vojnih snaga silovali Memnunu Jašarević, sve je to gledao njen šesnaestogodišnji sin, koji se krio na gornjem spratu kuće. Kada su je silovali, vojnici su je natjerali da donese najoštriji nož koji ima. Tim nožem su joj zaklali sina.

AVAZ — Najmanje 61 dijete u BiH je rođeno nakon silovanja u ratu i većina ih ne zna istinu o svom porijeklu. Silovane žene teško pričaju o svojoj sudbini. Neke od njih su se razvele, a neke se gnušaju od pomisli na brak. Continue reading

Posted in Bosnian Genocide

Nije u Srebrenici Samo Bilo Ubijanje Muškaraca, tu je Bilo Silovanje Žena

19-ta godišnjica Genocida u Srebrenici
22-godišnjica stradanja Bošnjaka Srebrenice
Ispovjesti žrtava silovanja

Neke od žena koje su silovali pripadnici snaga bosanskih Srba u vrijeme masakra u Srebrenici 1995. godine uspele su da pobjede svoje strahove i da progovore.

“Voljela bih da me je ubio nego što mi je to uradio. Ne može se opisati riječima strah u čovjeku – kad je noć, kad je pod oružjem, ne znaš ni ko je ni šta je, tjera te da se skineš. Skinuo me i silovao”, priča 64-godišnja H.M. prisjećajući se jula 1995. u Srebrenici.

I nakon 19 godina, proganja je ova noć, puna neizvjesnosti i patnje. Tada je imala 45 godina, a mladić koji ju je silovao, prema njenoj procjeni, imao je oko 20. Sve što zna o njemu jeste da je bio vojni policajac. Continue reading

Posted in Bosnian Genocide

19th Anniversary of the First Genocide on European Soil Since World War II

PRELUDE TO SREBRENICA (APRIL 1992 – JUNE 1995): “More than three years before the 1995 Srebrenica genocide, Bosnian Serb nationalists – with the logistical, moral and financial support of Serbia and the Yugoslav People’s Army (JNA) – destroyed 296 predominantly Bosniak villages in the region around Srebrenica… systematically massacring at least 3,166 Bosniaks including many women, children and the elderly. It was these massacres that should have alerted the international community to the prospect of genocide when the United Nations-protected enclave eventually fell to Bosnian Serb forces commanded by General Ratko Mladić three years later, in July 1995. - Daniel Toljaga

Bosnian Muslim clerics observe the funeral in Srebrenica, Bosnia on Friday July 11, 2014. The eastern, Bosniak-majority town was a U.N.-protected area besieged by Serb forces throughout Bosnia's 1992-95 war. U.N. troops offered no resistance when the Serbs overran the town, rounding up the Bosniaks and killing 8372 men and boys. Two international courts classified the slayings as genocide.

Bosnian Muslim clerics observe the funeral in Srebrenica, Bosnia on Friday July 11, 2014. The eastern, Bosniak-majority town was a U.N.-protected area besieged by Serb forces throughout Bosnia’s 1992-95 war. U.N. troops offered no resistance when the Serbs overran the town, rounding up the Bosniaks and killing 8372 men and boys. Two international courts classified the slayings as genocide.

“By seeking to eliminate a part of the Bosnian Muslims, the Bosnian Serb forces committed genocide. They targeted for extinction the forty thousand Bosnian Muslims living in Srebrenica, a group which was emblematic of the Bosnian Muslims in general…. the law calls the massacre at Srebrenica by its proper name: genocide.” – Judge Theodor Meron

Continue reading

Posted in Bosnian Genocide

22. GODIŠNJICA ŽIVE LOMAČE NA BIKAVCU U VIŠEGRADU

“Zločin se nastavlja, a svi nijemo šute.”
“Najmlađa žrtva žive lomače Bikavac imala je samo godinu dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju. “

Prije nepune dvije sedmice, obilježena je 22. godišnjica strašnog zločina u kojem su Srbi zapalili žive Bošnjačke civile, starce, žene i djecu u Pionirskoj ulici u Višegradu, a danas se obilježava 22. godišnjica ponovljenog zločina – žive lomače Bošnjačkih civila u naselju Bikavac u Višegradu.

Esad Tufekčić polaže cvijeće na mjestu gdje su četnički Srbi na živo zapalili njegovu kompletnu familiju - ženu i djecu - zajedno sa preko 70 Bošnjačkih civila, djece i silovanih žena.

Esad Tufekčić polaže cvijeće na mjestu gdje su četnički Srbi na živo zapalili njegovu kompletnu familiju – ženu i djecu – zajedno sa preko 70 Bošnjačkih civila, djece i silovanih žena.

AVAZ — Učenjem jasina u Carevoj džamiji i polaganjem cvijeća na ostacima kuće Mehe Aljića obilježena je 22. godišnjica još jedne višegradske žive lomače. 27. juna 1992. godine u ovom objektu u naselju Bikavac živo je spaljeno više od 70 Bošnjačkih civila. Continue reading

Posted in Bosnian Genocide

Godišnjica zločina nad Bošnjacima Kalinovika

Suno Mandra

Suno Mandra

U 657 logora u BiH ubijeno 30.000 Bošnjaka i silovano oko 25.000 žena

AVAZ — Polaganjem cvijeća i učenjem fatihe ispred Osnovne škole „Ljutica Bogdan“, na lokalitetima masovnih grobnica Mehka brda, Tuzlakova štala i tuneli Miljevina, te obilaskom ostataka zloglasnog logora Barutni magacin, u Kalinoviku obilježena je 22. godišnjica stradanja Bošnjaka u ovom gradu. Continue reading

Posted in Bosnian Genocide